April 17, 2018 in Uncategorized

Mr. Greenfinger o… Beogradu na vodi

Od ove nedelje imamo novog blogera na Zelenim stranama. Pisaće pod pseudonimom Mr. Greenfinger, a ove nedelje nam iznosi svoje mišljenje o Beogradu na vodi.

mr-greenfinger

Logično ili ne, ali mene, kao jednog običnog provincijalca, nisu mnogo interesovale polemike oko Beograda na vodi, pogotovo što je moj gradić, uostalom kao i većina van Beograda odavno na ‘lebu i vodi. Ali, nije baš ni bilo moguće ne uhvatiti po koji naslov ili po neku pompeznu rečenicu sa enjoy-the-silence dramskim pauzama o tome kako je ovo najveći projekat ikada i prokleti bili svi koji su negativni prema njemu, tj. projektu. Jebi ga, vremenom moraš da postaneš negativan ili si ti, brale,  samo jedan od doktorskih klonova. Ili si Mira Adanja Polak.

Evo i MMF se nešto buni – naravno bankari ne izlažu primedbe na prostorni plan kao mudre starine iz SANU – već naravno zato što su ovi naši opet nešto pogrešno sračunali pa će deo srpskog budžeta da ode u beogradsku kasu za Beograd na vodi. Čudna mi čuda, kao da je prvi put. Da, ali pored tih tričavih petsto miliona dinara, i beogradsko gradsko saobraćajno preduzeće će građani Srbije plaćati iz svojih džepova. I to dve milijarde. To su neke genijalne nove ideje?, pitaju ekonomski stručnjaci. Pa naravno, svi kritikuju da je saobraćaj u Beogradu zagušen, a sa ovih par milijardi će GSP sigurno funkcionisati kao podmazan.

Osim još lošijeg saobraćaja, umesto silaska na reku, parkova i zelenila bogati Arapi obećavaju šoping molove i ogromne zgrade. Staklo i beton. Blokirane poglede i blokiranu prirodu. Socijalno razdvajanje. Nedavno sam bio na Dedinju i za one koji ne znaju, to je zasebno područje Srbije u kojoj žive ljudi sa potpuno drugačijim prosečnim platama, manirima, dres kodom i kojima svi ostali pomalo smrde. Tako će izgledati i nova ekipa koja će živeti „novim načinom života“ Belgrade waterfronta. Bogati će imati svoj park i deo reke, a ostali… mogu da smrde i na drugom mestu. Splavovi, inače nosioci elitnog kulturnog obrasca u poslednjih par decenija, moći će da razmišljaju o novim projektima, možda porodičnog karaktera. Lutkarska pozorišta, dečiji rođendani, folk matinei, Stoja za sve uzraste… samo nebo je granica.

Ali da se vratimo sa kulture na novac. Onog trenutka kada je nj.v.premijer rekao da će investicija u Beograd na vodi biti 3 milijarde dolara, i u pozadini se čulo „da-ding“, to more zelenila je unapred ugasilo sav žar protesta protiv nefunkcionalnog grada. Jer, novac je danas Srbiji bitan i svaka druga pomisao je grešna i zaslužuje samokritično javno izlaganje i, u gorim situacijama, samobičevanje. Već smo čuli takvu retoriku: „…mi danas gubimo bezmalo dva miliona evra na godišnjem nivou zbog jednog drveta. Mnogo mi je drago to drvo, ali ta dva miliona evra mi treba da uzmemo od vas, od poreskih obveznika. Pa kada vas pitam da li više volite da za ta dva miliona evra izgradimo pet vrtića ili taj jedan hrast, vi mi odgovorite da više volite jedan hrast.“ Naravno, da ta dva miliona ne bi otišlo na pet vrtića, ali je danas bitno postaviti novac u određenu perspektivu i izazvati reakciju, More, mamu vam vašu, zapeli ste za jedno drvo, a ja ne mogu dete da pošaljem u vrtić!

Zamislite šta sve može da se uradi sa tri milijarde!!! Koliko teško bolesne dece može da se izleči, koliko radnih mesta da se otvori, koliko škola da se popravi… Aha, važi. Žao mi je gospodo, ali sami ste doprineli višedecenijskom gubljenju poverenja u političare i institucije. Žao mi je, ali vam ne verujemo da novac odlazi u takve svrhe. Osim toga, postoji i nešto bitnije od novca. Nažalost, to danas retko ko shvata i bojim se da ćemo svi mi to naučiti na teži način.

No, možda se ispostavi da je Belgrade waterfront isto što je bio projekat „Najveći solarni park na svetu“ bivšoj vlasti – potreba da se, pa makar i šarenom lažom, ispune grandiozna očekivanja birača. A možda će maja 2015.godine radovi zaista započeti. Brzo će proći tih šest meseci i ne verujem da će šlaufi da spreče početak ukoliko se vlast nameračila da napravi novi Beograd. Možda, možda, ništa vam pametno na kraju ne rekoh. Čudna smo mi zemlja. Puna staraca bez mudrosti i mladih bez bunta.




Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

By browsing this website, you agree to our privacy policy.
I Agree