April 18, 2018 in Uncategorized

Četiri fantastične pouke koje možemo naučiti iz životnih teškoća

Kada bismo na početku životnog puta mogli da potpišemo ugovor o tome da li želimo miran život bez ijednog problema ili pristajemo da prođemo i kroz teške situacije, verujem da bi u tom trenutku većina izabrala prvu stazu. Sećam se pesme „Staze“ (Đure Jakšića) koja upravo o tom, možda najvažnijem izboru u životu govori. Ja sam je prvi put pročitala kao dete i samo sam slutila šta je pisac hteo da kaže. Danas je u potpunosti razumem i mislim da bih izabrala kao i on. Za početak, pročitajte piščevu dilemu. I da, verujem da je Jakšić, govoreći o ženama i mekim stazama, bio još uvek ponet Vukovom idejom da je sve što je nežno (lirsko, poetično) žensko, a da je epika muška stvar.

Staze

Dve preda mnom staze stoje:

Jedna s cvećem, druga s trnjem;

Gvozdene su noge moje:

Idem trnjem da se vrnem…

 

Ja ustupam cveća staze

Kojima je noga meka;

Nek po cveću žene gaze,

A trnje je za čoveka.

 

No, da krenemo s pričom. Zašto nam se u životu dešavaju stvari koje nikako ne bismo prizvali? Postoji li neki dublji smisao i možemo li mi iz svega toga nešto da naučimo?

Kao prvo, iz svakog problema, onaj koji hoće može i da izvuče nauk i pouku. Onaj koji neće ni u mekoj stazi ne nalazi lepotu. Kao drugo, verujem da vam je, kao i meni, dosta odokativnih saveta i uteha od osoba koje su o teškoćama čitale samo u knjigama. Lako je reći: Kad ti život da limun, ti napravi limunadu! Ali, nekom ko je upravo ostao bez posla ili izgubio voljenu osobu, nema novca za ratu kredita, preti mu zaplena imovine nikako nije do ceđenja limuna. Ne postoje magične formule i istovetni izlazi iz svake situacije.

Ono što je ipak zajedničko svakom životnom izazovu jeste da se ni jedan ne javlja slučajno i da iz svakog možemo da naučimo nešto i da korigujemo i preusmerimo svoj život. Naravno, nije nam pouka na prvu loptu jasna, ali kad prođe prvi talas suočavanja sa teškoćom, kad šuma ispred nas polako počne da se razmiče, ako želimo videćemo šta iz određene situacije dobro može da proiziđe.

Teška vremena mogu nas motivisati na velika dela ako to dozvolimo

Ispričaću vam jednu priču. Neka se naš junak zove Jovan. Jovan je završio niskogradnju i zaposlio se u firmi koja se upravo time i bavila. Jedno vreme on je veoma dobro zarađivao, čak putovao po svetu kao građevinac. Onda je, kako se to ovih godina često dešava, Jovan postao tehnološki višak. Naravno, bio je to šok za njegovu porodicu, i njega samog. Ali, Jovan je u jednom poverljivom razgovoru sa prijateljima priznao da mu je, sramota ga je bilo da prizna, drago što je firma propala jer on je taj posao mrzeo, ali nije imao hrabrosti da da otkaz. Oduvek je želeo da bude „sam svoj gazda“, ali se bojao da ga prvo roditelji, a kasnije supruga neće u tome podržati. Siguran posao je siguran posao. Njegov san je bio da radi sa nekretninama. U razgovoru sa prijateljima, svako je izneo neku svoju ideju šta bi on sada mogao da uradi i tada se Jovanu iskristalisala ideja. Rešio je da otpremninu koju je dobio, a koju je planirao da ostavi za crne dane, uloži u kupovinu dva ruinirana stana, da ih sredi i onda skuplje proda. Vrlo brzo je uvećao početni kapital, otvorio firmu i sada zna da radi za sebe. Jovan je iz svoj problem pretvorio u lični izazov i izvukao ono najbolje iz njega.

Teška vremena nas nekad nateraju da prihvatimo pomoć za koju nismo ni mislili da nam je potrebna

Sanja je čitav život naporno radila. Kad se udala posvetila se porodici, zanemarila snove o karijeri. Mislila je, dovoljno je da donosi novac u kuću, da brine o domaćinstvu, mužu. Ni vikendi im nisu bili mnogo zanimljiviji. Tim danima su posećivali roditelje ili su popravljali kuću, sređivali dvorište. Mislila je da tako treba, jer tako su radili i njeni roditelji i njihovi pre njih. Sanju su prijatelji retko viđali da se smeje ili da joj je nešto zabavno.

Onda joj je jednog dana umro muž. Ostala je potpuno sama, bez hobija, bez ikakve druge zanimacije osim spremanja kuće i dvorišta. Onda su prijatelji koje je imala pre braka i sa kojima je prestala da se druži nakon udaje, počeli da je nagovaraju da izlazi. Sanja se u početku opirala, ali srećom oni su nastavili da je zivkaju sve dok nije prvi put prihvatila da izađe. Vremenom je izlaske sa prijateljima shvatila kao zadovoljstvo i kao balans monotonim satima na poslu i u kući.

Teška vremena nas mogu naučiti da cenimo ono što imamo

Kad nam je sve potaman obično sve uzimamo zdravo za gotovo. U teška vremena, međutim, počinjemo da shvatamo da je ono što imamo blagoslov – zdravlje, porodica, prijatelji – dobijaju sasvim drugačiji smisao u našim životima. Shvatimo da su to naša dobra na koja se možemo osloniti i očekivati pomoć i podršku. Ako to uradimo sa dubokom zahvalnošću i razumevanjem, onda smo iz izazovne situacije izvukli maksimum. Kad se dobra vremena vrate mi više nećemo sa nipodaštavanjem i podrazumevanjem posmatrati prijatelje, porodicu, zdravlje, posao, već ćemo im i dalje s radošću i poštovanjem svakodnevno iskazivati zahvalnost što su deo našeg života.

Teška vremena mogu nas naterati da prizovemo unutrašnju snagu koju smo zaboravili da imamo

Verovatno ste se do sada barem jednom u životu susreli sa ozbiljnom teškoćom. Bolest, težak razvod, smrt člana porodice. U takvoj situaciji prvih nekoliko dana provodimo između straha, besa, očaja i tuge. No, na kraju jednostavno moramo da prihvatimo činjenično stanje i da donesemo odluku kako dalje. Da li se prepustiti ili potražiti upravo tu unutrašnju snagu i krenuti u suočavanje i pravljenje plana kako prevazići situaciju. Taj put nikad nije ni lak, ni jednostavan ni pravolinijski. Na njemu ima mnogo padova, ali svaki put kad nakon pada ustanemo mi smo korak bliži pobedi, a naša unutrašnja snaga jača. I, kad se izborimo sa situacijom, mi zauvek postajemo svesni da imamo unutrašnje resurse i da ako smo jednu takvu teškoću uspeli da prebrodimo, u našem životu više ništa nije nemoguće.

 

I, za kraj – kad sve prođe i kad se osvrnemo na ta „teška vremena“ kad saberemo šta smo u tim trenucima izgubili, a šta smo dobili, možemo sa sigurnošću reći da smo iz svega izašli jači i bolji. Ovo bi se moglo uporediti sa polupunom ili polupraznom čašom. Ako smo iz izazova nešto naučili, ako smo počeli svet da posmatramo iz drugačijeg ugla, ako smo shvatili koja su naša ograničenja i kad treba prihvatiti ruku prijatelja, gde se krije naša unutrašnja snaga i kako treba ponekad i rizikovati da bismo se osećali srećnim i zadovoljnim, onda možemo i reći da je sve imalo smisla i da naš život ima pun smisao.

Merima Aranitović

 

 




Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

By browsing this website, you agree to our privacy policy.
I Agree